HR / EN



Lokacije događanja

 

Galerija Prica, Trg Matice hrvatske 6, Samobor

U drugoj polovini devedesetih godina 20. stoljeća počela se ostvarivati dugogodišnja želja akademika Zlatka Price da Gradu Samoboru donira umjetnička djela iz svog opusa, kao i fotografije kćerke Vesne Prica. 2002. godine otvorena je Galerija Prica pri Pučkom otvorenom učilištu Samobor. Rad galerije je prvenstveno posvećen umjetničkom stvaralaštvu Zlatka Price i Vesne Prica, no pažnja se posvećuje i suvremenim umjetničkom kretanjima, naročito mladim generacijama umjetnika.

Otvaranjem Galerije Prica Grad Samobor odao je priznanje i zahvalnost ovom plemenitom umjetniku. Djela koja ostaju u zbirci ostavljena su budućim generacijama koje će u njima prepoznati zametke svoje vlastite budućnosti i svojega trajanja.

 

 

Karta:


 

 

 

Crkva Svete Anastazije XVII. st.

Župna crkva sv. Anastazije spominje se već 1334. god., a današnju novu crkvu Samoborci su podigli između 1671. i 1675. godine. Svojim je sredstvima izgradnju pomagala grofica Ana Jelisava Auersperg – supatrona crkve. Crkvu je izgradio mariborski graditelj talijanskog porijekla Hans d'Allio 1671.godine. Crkva je izgrađena po uzoru na isusovačku crkvu sv. Katarine u Zagrebu u ranobaroknom i manirističkom stilu. Posvećena je 1896. godine jer je tada bila opremljena njena unutrašnjost crkve.

 

 

Karta:


 

 

 

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, XVIII. st.

Smještena je u kompleksu franjevačkog samostana, koji je građen od 1712. do 1721. godine. Crkva je građena u baroknom stilu, tlocrtno je po uzoru na susjednu sv. Anastaziju, kao jednobrodna građevina sa šest pobočnih kapela, svetištem, ulaznim korskim prostorom i zvonikom.

U crkvi se nalazi bogat umjetnički izuzetno vrijedan barokni inventar i umjetnine: monumentalna iluzionistička freska u svetištu s prikazom Uznesenja Marijina (1752. g. naslikao slovenski slikar Franz Jelovšek), oltarne pale autora Valentina Metzingera nastale između 1734. i 1735. godine, te oltari, propovjedaonica i kipovi kipara franjevca D. Hoffera, J. Scwaigera i S. Aschpachera.

 

 

Karta: